2 राजाओं 7

1Elizej ree tada: "uj rije Jahvinu! Ovako veli Jahve: 'Sutra e u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga brana za ekel, a dvije mjere jemenog brana za ekel.'" 2Dvorjanik, o iju se ruku kralj oslanjao, odgovori ovjeku Bojemu: "I kad bi Jahve nainio okna na nebu, bi li to moglo biti?" A Elizej odgovori: "Vidjet e svojim oima, ali nee jesti." 3A pred gradskim vratima bijahu etiri gubavca; rekoe oni jedan drugome: "Zato stojimo ovdje i oekujemo smrt? 4Ako odluimo ui u grad, glad je u gradu te emo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet emo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeimo u aramejski tabor: ako nas ostave na ivotu, ivjet emo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet emo!" 5U sumraje, ustavi, krenue odande u aramejski tabor. Stigoe do ruba tabora, i gle - ondje nikoga! 6Jer je Jahve uinio te se u taboru aramejskom ula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su meu sobom: "Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas." 7Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje atore, konje i magarce, sav tabor kakav bijae. Pobjegli su da iznesu ivu glavu. 8Kad su gubavci, dakle, doli do ruba tabora, uvukoe se u jedan ator. Poto su se najeli i napili, uzee odande srebro, zlato i haljine pa odoe da ih sakriju. Vratie se onda pa uoe u drugi ator: uzee plijen iz njega te odoe i sakrie ga. 9Rekoe tada jedan drugome: "Ne smijemo tako raditi. Dananji je dan pun dobrih vijesti, a mi utimo. Ako doekamo jutro, bit emo krivi. Zato poimo! Javimo dvoru novost." 10I vratie se, pozvae gradsku strau i javie: "Otili smo u tabor aramejski, a ondje nigdje ovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani i magarci, a atori ostavljeni kakvi jesu." 11Straari viknue i dojavie u unutranjost dvora. 12Kralj ustade nou i ree svojim asnicima: "Ja u vam objasniti to su nam uinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izili su iz tabora i sakrili se u polju, mislei: ve e oni izii iz grada, a mi emo ih ive pohvatati i ui u grad." 13A jedan izmeu njegovih asnika odgovori: "Neka se uzme ipak pet od preostalih konja. S njima e biti kao sa svim mnotvom Izraelovim koje je ovdje preostalo. Poaljimo ih pa emo vidjeti." 14I uzee dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom govorei: "Idite, izvidite!" 15Ili su za njima do Jordana; put bijae sav prekriven haljinama i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratie i obavijestie kralja. 16I narod izie i uze pljakati aramejski tabor: i bijae mjera finoga brana za ekel, a dvije mjere jemenoga za jedan ekel, prema rijei Jahvinoj. 17Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o iju se ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rijei to ju je rekao Boji ovjek kad mu kralj bijae doao. 18Dogodilo se kako je ovjek Boji rekao kralju: "Sutra u ovo doba na vratima Samarije bit e dvije mjere jemenoga brana za ekel i mjera finoga brana za ekel." 19Dvorjanik je odgovorio Elizeju: "Pa da Jahve naini i okna na nebu, bi li moglo biti to kae?" Elizej mu je odgovorio: "Vidjet e svojim oima, ali nee jesti." 20I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on umrije.