2 Reyes 6

1Proroki sinovi rekoe Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe. 2Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i nainimo sebi ondje prebivalite." On odgovori: "Idite." 3Jedan od njih ree mu: "Udostoj se poi sa svojim slugama." On odgovori: "Hou." 4I poe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzee sjei drva. 5A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: "Jao, gospodaru! I jo je bila posuena!" 6A ovjek Boji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsijee komad drveta, baci ga na ono mjesto i uini da sjekira ispliva. 7I ree: "Izvadi je!" I ovjek prui ruku te je uze. <p> 8Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim asnicima i rekao: "Podignite atore na tom mjestu." 9Ali Elizej porui izraelskom kralju: "uvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili." 10I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao ovjek Boji. On je upozoravao i kralj se uvao; a bilo je to vie puta. 11Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje asnike te ih upita: "Neete li mi rei tko od naih dri s kraljem Izraelovim?" 12Jedan od asnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju rijei koje kazuje u svojoj spavaonici." 13On ree: "Idite i pogledajte gdje je, pa u ve poslati da ga uhvate." I javie mu: "Eno ga u Dotanu." 14Tada kralj posla onamo konje, kola i jake ete. Oni stigoe nou i opkolie grad. 15Ujutro, ustavi, ovjek Boji izie, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak ree: "Ah, gospodaru moj, to nam je initi?" 16A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima vie s nama nego s njima." 17I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oi da vidi!" I Jahve otvori oi momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima! 18Kad su Aramejci sili prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepoom ove ljude!" I na rije Elizejevu udari ih sljepoom. 19Elizej im ree: "Nije ovo put i nije ovo grad. Poite za mnom, ja u vas odvesti ovjeku koga traite." Ali ih odvede u Samariju. 20Kad su ulazili u Samariju, Elizej ree: "Jahve, otvori ovima oi da progledaju." Jahve im otvori oi i oni vidjee da su usred Samarije! 21Kad ih vidje kralj Izraela, ree Elizeju: "Treba li ih poubijati, oe moj?" 22A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar e ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i maem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru." 23Kralj im priredi veliku gozbu. Poto su jeli i pili, otpusti ih. I vratie se svome gospodaru. I tako aramejski pljakai nisu vie zalazili na izraelsko tlo. 24Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzae i opkoli Samariju. 25I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magarea glava stajala osamdeset ekela srebra, a etvrt kaba golubinje neisti pet ekela srebra. 26Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu ena vikne: "Pomozi, gospodaru kralju!" 27On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako u ti ja pomoi? Neim s gumna ili iz tijeska?" 28Jo joj kralj ree: "to ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je ena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra emo pojesti moga!' 29Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina." 30Kada je kralj uo rijei te ene, razdrije na sebi haljine. I kad je iao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet. 31I ree tada kralj: "Neka mi Bog uini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina afatova, ostane danas na njegovim ramenima!" 32Elizej sjedio u svojoj kui i starjeine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej ree starjeinama, prije nego to je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvniki sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne uje li se topot koraka njegova gospodara za njim?" 33Dok im je jo govorio, kralj stupi preda nj i ree mu: "Ova je nevolja, gle, od Jahve! to da jo oekujem od Jahve?"