Ψαλμοί 89

1Pouna pjesma. Ezrahijca Etana. 2O ljubavi Jahvinoj pjevat u dovijeka, kroza sva koljena vjernost u tvoju navijetati. 3Ti ree: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju: 4"Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: 5tvoje potomstvo odrat u dovijeka, za sva koljena sazdat u prijestolje tvoje." 6Nebesa veliaju udesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih. 7Ta tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi slian meu sinovima Bojim? 8Bog je strahovit u zboru svetih, velik i straan svima oko sebe. 9Jahve, Boe nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okruuje. 10Ti zapovijeda bunome moru, obuzdava silu valova njegovih; 11ti sasjee Rahaba i zgazi, snanom miicom rasu dumane svoje. 12Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve to je na njemu; 13sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliu imenu tvojemu. 14Tvoja je miica snana, ruka vrsta, desnica dignuta. 15Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koraaju pred tobom. 16Blago narodu vinu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve, 17u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi. 18Jer ti si ures moi njegove, po tvojoj milosti raste snaga naa. 19Jer Jahve je tit na, Svetac Izraelov kralj je na. 20Neko si u vienju govorio pobonima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh; 21naoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah, 22da ruka moja svagda ostane s njime i moja miica da ga krijepi. 23Nee ga nadmudriti dumanin, niti oboriti sin bezakonja. 24Razbit u pred njim protivnike njegove, pogubit u mrzitelje njegove. 25Vjernost moja i dobrota bit e s njime i u mome imenu rast e mu snaga. 26Pruit u njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu. 27On e me zvati: 'Oe moj! Boe moj i hridi spasa mojega.' 28A ja u ga prvoroencem uiniti, najviim meu kraljevima svijeta. 29Njemu u sauvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. 30Njegovo u potomstvo uiniti vjenim i prijestolje mu kao dan nebeski. 31Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, 32ako li prestupe odredbe moje i ne budu uvali zapovijedi mojih; 33ibom u kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, 34ali mu naklonosti svoje oduzeti neu niti u prekriti vjernosti svoje. 35Neu povrijediti Saveza svojega i neu porei obeanja svoga. 36Jednom se zakleh svetou svojom: Davida prevariti neu: 37potomstvo e njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce, 38ostat e dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu." 39A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga. 40Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi. 41Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruevine baci. 42Pljakaju ga svi to naiu, na ruglo je susjedima svojim. 43Podie desnicu dumana njegovih i obradova protivnike njegove. 44Otupi otricu maa njegova, u boju mu ne pomoe. 45Njegovu sjaju kraj uini, njegovo prijestolje na zemlju obori. 46Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio. 47Ta dokle e, Jahve? Zar e se uvijek skrivati? Hoe li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti? 48Sjeti se kako je kratak ivot moj, kako si ljude prolazne stvorio! 49Tko iv smrti vidjeti nee? Tko e od ruke Podzemlja duu sauvati? 50Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju? 51Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mrnju pogana 52s kojom nasru dumani tvoji, Jahve, s kojom nasru na korake pomazanika tvoga. 53Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!