Ιεζεκιήλ 37

1I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. 2Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijae ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! 3Ree mi: "Sine ovjeji, mogu li ove kosti oivjeti?" Ja odgovorih: "Jahve Gospode, to samo ti zna!" 4Tad mi ree: "Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, ujte rije Jahvinu!' 5Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: 'Evo, duh u svoj udahnuti u vas i oivjet ete! 6ilama u vas ispreplesti, mesom obloiti, koom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oivjet ete - i znat ete da sam ja Jahve!'" 7I ja stadoh prorokovati kao to mi bjee zapovjeeno. I dok sam prorokovao, nastade ukanje i pomicanje i kosti se stadoe pribirati. 8Pogledah, i gle, po njima narasle ile i meso; koom se presvukoe, ali duha jo ne bijae u njima. 9I ree mi: "Prorokuj duhu, sine ovjeji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Od sva etiri vjetra doi, due, i dahni u ova trupla da oive!'" 10I stadoh prorokovati kao to mi zapovjedi, i duh ue u njih i oivjee i stadoe na noge - vojska vrlo, vrlo velika. 11Ree mi: "Sine ovjeji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnue nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!' 12Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja u otvoriti vae grobove, izvesti vas iz vaih grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! 13I znat ete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vae i kad vas izvedem iz vaih grobova, moj narode! 14I duh svoj udahnut u u vas da oivite, i dovest u vas u vau zemlju, i znat ete da ja, Jahve govorim i inim' - rije je Jahve Gospoda." 15I doe mi rije Jahvina: 16"Sine ovjeji, uzmi drvo i napii na njemu: 'Juda i sinovi Izraelovi, njegovi saveznici!' Onda uzmi drugo drvo i napii na njemu: 'Josip - drvo Efrajimovo - i sav dom Izraelov, njegov saveznik.' 17I sastavi ih u jedno drvo da budu kao jedno u tvojoj ruci! 18A kad te sinovi tvojega naroda zapitaju: 'Hoe li nam objasniti to to znai?' - 19reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet u drvo Josipovo, to je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit u ga s drvetom Judinim te u od njih nainiti jedno; oba e biti jedno u mojoj ruci.' 20Oba drveta na koja to napie neka ti budu u ruci, njima naoigled. 21I reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit u sinove Izraelove iz naroda u koje dooe, skupit u ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. 22I nainit u od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit e im svima jedan kralj, i oni vie nee biti dva naroda i nee vie biti razdijeljeni na dva kraljevstva. 23I nee se vie kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni opainama. Izbavit u ih od svih njihovih nevjera kojima zgrijeie i oistit u ih, i oni e biti moj narod, a ja njihov Bog. 24I sluga moj David bit e im kralj i svima e im biti jedan pastir. ivjet e po mojim zakonima, uvajui i vrei moje naredbe. 25Boravit e u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj ivljahu oci vai: u njoj e stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit e im knez dovijeka. 26Sklopit u s njima savez mira; bit e to Savez vjean s njima. Utvrdit u ih i razmnoiti i postavit u Svetite svoje zauvijek meu njih. 27Moj e ator biti meu njima i ja u biti Bog njihov, a oni narod moj! 28I kad Svetite moje bude zauvijek meu njima, znat e svi narodi da sam ja Jahve, koji posveujem Izraela.'"