Πράξεις 26

1Nato Agripa ree Pavlu: "Doputa ti se o sebi govoriti." Pavao isprui ruku i stade se braniti: 2"Smatram se sretnim to se u svemu za to me idovi optuuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, 3jer ti najbolje poznaje idovske obiaje i zadjevice. Zato me, molim, velikoduno posluaj." 4"Dakle, ivot moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi idovi. 5Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoe, svjedoiti da sam po najstrooj sljedbi nae vjere ivio kao farizej. 6I sada stojim pred sudom zbog nade u obeanje koje Bog dade ocima naim 7i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naih, svesrdno nou i danju sluei Bogu. Za tu me nadu, kralju, tue idovi. 8Zato nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?" 9"Pa i ja sam neko smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazareanina. 10To sam i inio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, poto od velikih sveenika dobih punomo, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali 11i po svim ih sinagogama esto muenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih ak i u tuim gradovima." 12"Radi toga pooh u Damask s punomoi i ovlatenjem velikih sveenika 13kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. 14Poto popadasmo na zemlju, zauh glas to mi govorae hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zato me progoni? Teko ti se protiv ostana praakati.' 15Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin e mi: 'Ja sam Isus koga ti progoni! 16Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za posluitelja i svjedoka onoga to si vidio i to u ti pokazati. 17Izbavit u te od naroda i od pogana kojima te aljem 18da im otvori oi pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oprotenje grijeha i batinu meu posveenima.'" 19"Otada, kralju Agripa, ne bijah neposluan nebeskom vienju. 20Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji idovskoj i poganima navjeivah da se pokaju i obrate k Bogu i ine djela dostojna obraenja. 21Zbog toga me idovi uhvatie u Hramu i pokuae ubiti. 22Ali s pomou Bojom sve do dana dananjega svjedoim, evo, malu i veliku, ne govorei nita osim onoga to Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: 23da e Krist trpjeti i da e on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navjeivati narodu i poganima." 24Dok se on tako branio, Fest e mu u sav glas: "Mahnita, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo." 25"Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego rijei istine i razbora kazujem. 26Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Nita mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku. 27Vjeruje li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruje!" 28Agripa e Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kraninom postah!" 29Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas sluaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!" 30Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali. 31Udaljujui se govorili su meu sobom: "Ovaj ovjek ne ini nita ime bi zasluio smrt ili okove." 32Agripa pak ree Festu: "Ovaj bi ovjek mogao biti puten da se nije prizvao na cara."