Αμώς 6

1Jao bezbrinima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima "prvina naroda", kojima se obraa dom Izraelov. 2Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siite u Gat filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im podruje vee od vaega? 3Mislite: daleko je kobni dan, a primiete vlast nasilja. 4Leei na bjelokosnim posteljama, na poivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; 5deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k'o David, 6piju vino iz vreva i mau se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare. 7Stog e prvi sad biti prognani; umuknut e veselje raskonika. 8Zakle se Gospod Jahve samim sobom - rije je Jahve, Boga nad Vojskama: "Gnuam se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat u grad i sve u njemu." 9Ako i deset ljudi ostane u jednoj kui, umrijet e. 10Roak e i spaljiva prionuti da iznesu kosti iz kue; ako bi tko upitao onog u kutu kue: "Je li jo tko ostao s tobom?" on e odvratiti: "Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti." 11Jer, gle, Jahve zapovjedi, i velika se kua rui u komade, mala se kua ori u komadie. 12Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin? 13Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: "Nismo li svojom snagom zauzeli Karnajim?" 14"Ha, evo, dome Izraelov, diem na te - rije je Jahve, Boga nad Vojskama - narod to e vas tlaiti od Ulaza hamatskoga do Pustinjskog potoka."