Jeremiah 39

1Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga mjeseca, Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na Jeruzalem te ga opsjede. 2Jedanaeste godine kralja Sidkije, etvrtoga mjeseca, dana devetoga u mjesecu, provalie u grad. 3Uoe sve vojskovoe kralja babilonskoga te se smjestie kod Srednjih vrata: Nergal Sar-Eser, knez Sin-Magira, vrhovni zapovjednik, Nebuasban, visoki dostojanstvenik, i sve druge vojskovoe kralja babilonskoga. 4Kad ih vidjee Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dadoe se u bijeg na vrata izmeu dva zida, nou izioe iz grada prema Kraljevu vrtu i krenue k dolini Arabi. 5Ali ih ete kaldejske gonjahu i sustigoe Sidkiju u Poljanama jerihonskim. Uhvatie ga, odvedoe u Riblu, u zemlju hamatsku, pred Nabukodonozora, kralja babilonskoga, koji mu izree sud. 6I kralj babilonski dade u Ribli pred oima kralja Sidkije zaklati djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odlinike judejske. 7Sidkiji iskopa oi, stavi ga u okove da ga odvede u Babilon. 8Kaldejci zapalie kraljev dvor i kue naroda i poruie bedeme jeruzalemske. 9Ostatak puanstva koje jo ostade u gradu, izbjeglice to su mu se predale i sav ostali narod, izagna u Babilon Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae. 10A od siromanoga puka koji nije nita posjedovao, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, ostavi neke u zemlji judejskoj i porazdijeli im vinograde i polja. 11O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne strae: 12"Uzmi ga i oko tvoje neka bdi nad njim. Ne ini mu nikakva zla, nego postupaj s njime kako on bude elio." 13Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, Nebuazdan, visoki dostojanstvenik, Nergal Sar-Eser, vrhovni zapovjednik, i sve vojskovoe kralja babilonskoga 14poslae ljude da izvedu Jeremiju iz tamnikoga dvorita i pustie ga na slobodu. I tako on osta meu narodom. 15Dok je Jeremija bio zatvoren u tamnikom dvoritu, doe mu rije Jahvina: 16"Idi i reci Kuitu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, uinit u da se ispune moje rijei protiv ovoga grada, na nesreu, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oi obistine, 17ja u te u onaj dan spasiti - rije je Jahvina - i nee biti predan u ruke ljudima pred kojima dre, 18jer ja u te pouzdano spasiti te nee od maa poginuti, nego e dobiti ivot kao plijen, jer si se u me pouzdao' - rije je Jahvina."