Ecclesiastes 12

1I sjeaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dou zli dani i prispiju godine kad e rei: "Ne mile mi se." 2Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kie. 3U dan kad zadrhte uvari kue i pognu se junaci, i dosauju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore; 4kad se zatvore ulina vrata, oslabi um mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme. 5Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skae vie, i koprov plot puca, jer ovjek ide u svoj vjeni dom! A narikae ve se kreu ulicama. 6Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vr na izvoru i slomi toak na bunaru; 7i vrati se prah u zemlju kao to je iz nje i doao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao. 8Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost. 9A osim toga to je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod uio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka. 10Ujedno se Propovjednik trudio pronai prikladne rijei i izravno izraziti istinu. 11Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima slui na dobro svojega stada. 12I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napie knjiga i da mnogo uenje umara tijelo. 13ujmo svemu zavrnu rije: "Boj se Boga, izvruj njegove zapovijedi, jer - to je sav ovjek." 14Jer sva e skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.