Zephaniah 2

1Saberite se, skupite, narode bestidni 2prije nego budete izgnani kao pljeva koja se u dan raspri, prije nego stigne na vas plamen i gnjev Jahvin, prije nego stigne na vas dan gnjeva Jahvina. 3Traite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvravate odredbe njegove! Traite pravdu, traite poniznost: vi ete moda biti zatieni u dan gnjeva Jahvina. 4Da, Gaza e postati pustinja, Akelon pusto. Adod u puklo podne bit e izgnan, Ekron iz temelja iupan. 5Teko stanovnicima obale morske, narodu kretskome! Evo rijei Jahvine protivu vas: "Ja u te poniziti, zemljo Filistejaca, unitit u te, istrijebit u sve tvoje stanovnike! 6I postat e ispaa, pasite pastirsko i ograda za stado." 7I taj kraj pripast e u dio Ostatku doma Judina; tu e oni izvoditi blago na pau; uveer se odmarati u kuama akelonskim, jer e ih pohoditi Jahve, Bog njihov, i on e promijeniti sudbinu njihovu. 8uo sam uvredu Moabovu i podrugivanja sinova Amonovih kad su vrijeali moj narod i ponosili se zemljitem svojim. 9"Zato, ivota mi moga!" - rije je Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova: "Moab e postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora: polje obraslo koprivom, hrpa soli pusto dovijeka. Ostatak moga naroda oplijenit e ih, preostatak moga naroda zaposjest e ih." 10To e biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali narodu Jahve nad Vojskama. 11Za njih e Jahve biti straan: kad uniti sve bogove zemaljske, pred njim e se pokloniti - svaki na svojoj zemlji - svi otoci naroda. 12I vi, Etiopljani: "Vi ete biti probijeni mojim maem." 13Zatim e svoju ruku dii protiv Sjevera i razruit e zemlju asirsku, od Ninive e pusto uiniti, suhu pusto kao pustinja. 14Usred nje e stado leati, zvijeri svakojake; aplje i pelikani poivat e nou na glavicama stupova, sova e hukati na prozoru, gavran graktati na pragu. 15To li je veseli grad koji je stolovao u miru, koji je u svom srcu govorio: "Ja, i jedino ja!" Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji! Svi koji pokraj njega prolaze zvide i mau rukama.