이사야 64

1kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha! 2ine' djela strahotna, neoekivana, silazio si i brda su se tresla pred tobom! 3Odvijeka se ulo nije, uho nijedno nije slualo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo to inio onima koji se uzdaju u njega. 4Pomae onima to pravdu ine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, grijeismo, od tebe se odmetnusmo. 5Tako svi postasmo neisti, a sva pravda naa k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lie otpadosmo i opaine nae k'o vjetar nas odnose. 6Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zloinima naim. 7Pa ipak, na si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si na lonar - svi smo mi djelo ruku tvojih. 8Ne srdi se, Jahve, odve estoko, ne spominji se bez prestanka nae krivice. De pogledaj - ta svi smo mi narod tvoj! 9Opustjee sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pusto Jeruzalem. 10Dom, svetinja naa i ponos na, u kom te oci nai slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljakane. 11Zar e se na sve to, Jahve, sustezati, zar e utjet' i poniavati nas odve estoko?