Stih dana

Pozovi me u dan nevolje; ja ću te osloboditi, i ti ćeš me proslavljati.

---

U ljevači naše najdublje boli, Bog ne stoji na udaljenosti kao pasivni promatrač — on stoji kao *poziv*, s otvorenim racijama, pozivaui nas da vikujemo umjesto da se povlačimo u sebe. U ovoj božanskoj naredbi leži nešto duboko nježno, jer samo bi Ljubeći Otac naš očaj mogao preobrnatiti u vrata zajedništva. Izbava koju obećava nije samo bijeg od okolnosti, već uskrsnuće duše koja prirodno prelazi u hvaljen — kao da bi pohvala bila upravo taj potpis ostavljen na svakom životu koji dotakne. Naše ispitke, dakle, nisu napuštena pustošenja već sveta polazišta, gdje slabost postaje upravo onaj jezik kroz koji slava ulazi na svijet.