Stih dana

U dan kada budem imao strah, u tebe ću se pouzdati.

---

U svetoj geografiji ljudskog srca, strah i vjera zauzimaju susjedne teritorije, ali ne moraju se međusobno ratovati. Kad se tama približi i naša hrabrost koleba kao svijeća na vjetru, ovaj drevni psalm nas podsjeća da povjerenje postaje ne samo mogućnost, već naš najveći prirodni utočiš. Ljepota nije u odsutnosti straha, već u namjernom okretanju naših drhtavih srca onome Koji sva naša sutra drži u svojoj mirnoj ruci. Kao dijete koje se instinktivno hvata roditeljskog zagrljaja usred grmljavine, naši se duhovi pronalaze u svojem najvećem domu kada odaberemo božansku sigurnost umjesto zemlje različitosti, pretvarajući naše trenutke ranjivosti u vrata dubljih intimnosti s Bogom.