Obadiah 1
1Vienje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu! uli smo vijest od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: "Ustajte! Na nj u boj krenimo!" 2"Jer gle, uinit u te najmanjim meu narodima, prezrenim veoma. 3Uznositost srca tvoga zavela te, tebe to ivi u peinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zbori: 'Tko li e me na zemlju skinuti?' 4Da se vine k'o orao, gnijezdo svije meu zvijezdama, i odande skinut u te" - rije je Jahvina. 5"Dou li k tebi lupei il' kradljivci noni, kako li e biti oplijenjen! Nee li te okrasti po miloj volji? Dou li trgai k tebi, zar e i pabirka ostaviti? 6Kako li Edom bjee pretresen, skrivena mu skrovita pretraena! 7Do granica te potjerae, svi te saveznici tvoji prevarie, nadvladae te tvoji prijatelji! Oni to kruh tvoj jedu zamku ti stavie: 'Sasvim je bez uma!' 8Neu li u dan onaj - rije je Jahvina - unitit' mudraca u Edomu i razum iz gore Ezavljeve? 9Ratnike tvoje, Temane, uas e spopasti, i posljednji e biti istrijebljen na gori Ezavljevoj." "Za pokolj 10i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram e te pokriti i nestat e zasvagda. 11U dan onaj kad stajae postrance, dok mu tuinci blago odvodie, dok stranci ulaahu na vrata njegova i drijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijae kao jedan od njih. 12Ne naslauj se bratu u dan nesree njegove! Ne likuj nad sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni! 13Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesree njegove! Ne naslauj se njegovom propau u dan nesree njegove! Ne pruaj ruke na imanje njegovo u dan nesree njegove! 14Ne stoj na raskrima da pobije njegove bjegunce! Ne izdaji preivjelih njegovih u dan tjeskobni!" 15Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat e ti se milo za drago, tvoja e djela na tvoju glavu pasti. 16"Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit e svi narodi bez oduka, pit e i iskapiti - i bit e k'o da ih nigda bilo nije. 17Al' na gori Sionu bit e spasenici - postat e sveta - i dom e Jakovljev batiniti svoju batinu. 18Dom e Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev strnjika. Potpalit e ga i prodrijeti, i od doma Ezavljeva nitko nee ostati" - rije je Jahvina. 19itelji negepski batinit e goru Ezavljevu, itelji efele zemlju filistejsku; batinit e kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin e batiniti Gilead. 20A izgnana neko vojska sinova Izraelovih batinit e Kanaan sve do Sarfate; izgnanici jeruzalemski to su u Sefaradu batinit e gradove negepske. 21Izbavitelji e uzai na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada e nastat' kraljevstvo Jahvino.